Opste informacije

Nasilje u porodici (u daljem tekstu: nasilje), je činjenje ili nečinjenje člana porodice kojim se ugrožava fizički, psihički, seksualni ili ekonomski integritet, mentalno zdravlje i spokojstvo drugog člana porodice, bez obzira na mjesto gdje je učinjeno.

Oblici nasilja

Ugrožavanjem fizičkog, psihičkog, seksualnog ili ekonomskog integriteta, mentalnog zdravlja i spokojstva drugog člana porodice smatra se posebno ako član porodice:

1. upotrijebi fizičku silu, bez obzira da li je nastupila tjelesna povreda drugog člana porodice;
2. prijeti napadom ili izaziva opasnost koja može prouzrokavati osjećaj lične nesigurnosti ili psihički bol drugog člana porodice;
3. verbalno napada, psuje, naziva pogrdnim imenom i na drugi način vrijeđa drugog člana porodice;
4. ograničava drugom članu porodice slobodu komuniciranja sa trećim licima;
5. iscrpljuje radom, uskraćuje san i drugu vrstu odmora, prijeti izbacivanjem iz stana i oduzimanjem djece;
6. seksualno uznemirava drugog člana porodice;
7. uhodi i na drugi način grubo uznemirava drugog člana porodice;
8. oštećuje ili uništava zajedničku imovinu ili imovinu drugog člana porodice ili pokušava da to učini;
9. uskraćuje osnovna sredstva za egzistenciju drugom članu porodice;
10. drskim ponašanjem ugrožava porodični mir člana porodice sa kojim ne živi u porodičnoj zajednici.

Ugrožavanjem fizičkog, psihičkog, seksualnog ili ekonomskog integriteta, mentalnog zdravlja i spokojstva drugog člana porodice smatra se i ako član porodice ne vodi dovoljno brigu o:

1. ishrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj zaštiti ili redovnom pohađanju škole ili ne sprječava dijete u štetnom druženju, skitnji, prosjačenju ili krađi ili na drugi način u većoj mjeri zanemaruje podizanje i vaspitanje djeteta;
2. ishrani, higijeni, odijevanju ili medicinskoj zaštiti drugog člana porodice o kome je dužan da se stara, a kome je potrebna posebna pomoć zbog bolesti, invaliditeta, starosti ili drugih ličnih svojstava zbog kojih nije sposoban da se stara o sebi.

Težim oblikom nasilja u porodici smatra se prikrivanje člana porodice sa posebnim potrebama.

Ko se smatra članom porodice?

1) supružnici ili bivši supružnici, njihova djeca i djeca svakog od njih;
2) vanbračni supružnici ili bivši vanbračni supružnici, bez obzira na trajanje vanbračne zajednice, njihova djeca i djeca svakog od njih;
3) krvni srodnici i srodnici iz potpunog usvojenja u pravoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom;
4) srodnici iz nepotpunog usvojenja;
5) tazbinski srodnici zaključno sa drugim stepenom u bračnoj ili vanbračnoj zajednici;
6) lica koja žive u istom porodičnom domaćinstvu, bez obzira na srodstvo;
7) lica koja imaju zajedničko dijete ili je dijete začeto.

Porodično nasilje prema maloletnicima

Nasilje prema maloletnicima jeste i grubo zanemarivanje ili zloupotreba roditeljskih dužnosti, koje obuhvata već opisane oblike zlostavljanja, ali i neke druge postupke roditelja prema djetetu (ako se ne stara o detetu s kojim živi, prisiljava ga na pretjeran rad, ili rad i bilo koju komercijalnu aktivnost koji ne odgovaraju uzrastu maloletnika ili mogu biti štetni za njegov razvoj, moral, zdravlje ili obrazovanje, navode ga na prosjačenje, krivična djela, neku drugu zakonom zabranjenu aktivnost ili na odavanje rđavim sklonostima i tome slično). Gotovo svi oblici zanemarivanja i zloupotrebe roditeljskih prava smatraju se krivičnim djelom za sta je predvidjena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca do pet godina (u zavisnosti od oblika zlostavljanja).

Dužnost prijavljivanja nasilja

Državni organ, drugi organ, zdravstvena, obrazovna i druga ustanova dužni su da prijave policiji učinjeno nasilje za koje saznaju u vršenju poslova iz svoje nadležnosti, odnosno djelatnosti.

Prijavu o učinjenom nasilju dužno je da policiji podnese odgovorno lice u organu ili ustanovi, kao i zdravstveni i socijalni radnik, nastavnik, vaspitač i drugo lice koje sazna za učinjeno nasilje u vršenju svojih poslova. Takodje, organ za prekršaje i policija dužni su da obavijeste centar za socijalni rad o prijavljenom nasilju.

Kako se prijavljuje nasilje?

Prijavu možete uputiti usmeno, bilo tako što ćete lično otići u policiju, Centar za socijalni rad, tužilaštvo ili u neki drugi organ i ustanovu koja se bavi pomenutom zaštitom, kao i u pisanoj formi ili putem telefona. Telefonska i pisana prijava mogu da budu anonimne, ali se takve prijave (po pravilu) podrobno proveravaju prije nego što se na njih reaguje. Državni organi, najbrže će reagovati ako im prijavite nasilje pod punim imenom i prezimenom i kažeš im sve što znaš o tome.

Kome je najbolje uputiti prijavu?

U hitnim slučajevima, pogotovo kada je riječ o fizičkom i seksualnom nasilju, najbolje je da se obratite policiji, jer ona radi 24 sata dnevno, a obavezna je da odmah dođe na lice mjesta ako dobije prijavu o nasilju koje još traje ili se upravo završilo, kao i ukoliko je žrtva dijete.

Ako policija ne dođe, najbolje je da se obratite tužilaštvu (jer tužilac, između ostalog, može da naredi policiji da izađe na teren). Protiv policijskog službenika koji se oglušio o Vasu prijavu, možete podnijeti pritužbu.

Ukoliko je riječ o psihičkom ili ekonomskom nasilju, najbolje je da se obratite centru za socijalni rad, jer za navedene oblike nasilja, policija često nije dovoljno stručna da utvrdi šta jeste nasilje, a šta nije.

Ma kojem organu da prijavite nasilje, ako on ne reaguje, obratite se nekom drugom od ovdje navedenih. Takodje, dobro je znati da ukoliko državni organi ne reaguju, možete se obratiti nekoj od sigurnih kuća ili nevladinih organizacija koje se bore protiv nasilja u porodici, kako na lokalnom tako i na državnom ili medjunarodnom nivou.

Postupanje nadležnih institucija

Kakva su Vasa prava a posebno obaveze državnih organa kojima prijavljujete nasilje (policija, tužilastovo, centar za socijalni rad i dr.) najbolje možete vidjeti OVDJE (Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici).

Kakva je zaštita predviđena zakonom?

Učiniocu nasilja može se izreći jedna ili više zaštitnih mjera:

1. udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje (u daljem tekstu: udaljenje iz stana);
2. zabrana približavanja;
3. zabrana uznemiravanja i uhođenja;
4. obavezno liječenje od zavisnosti;
5. obavezni psihosocijalni tretman.

NAPOMENA: Ovaj clanak predstavlja skromni putokaz za razumjevanje Vasih prava i mogucnosti u pravnim procesima. Medjutim, ako su Vam potrebne precizne informacije u vezi sa specifičnim problemom koji imate, najbolje je da kontaktirate advokata, državnu instituciju koja je za taj problem nadležna ili neku nevladinu organizaciju koja pruža besplatnu pravnu pomoć u oblasti koja Vas zanima.

Pravna regulativa:

Krivicni zakonik
Porodicni zakon
Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici
Zakon o zastiti od nasilja u porodici