Gospodine Vojinoviću ministre, da li znate da je naša organizacija spriječena da prije nešto više od mjesec dana postavi kutije za prijavu vršnjačkog nasilja u više srednjih i osnovnih škola na sjeveru Crne Gore? Ko nas je spriječio u tome? Prvo “pojedini” direktori osnovnih i srednjih škola u koje smo imali namjeru da postavimo kutije, zatim birokratija i administracija Ministarstva prosvjete koje ova problematika zanima jedino u “Saopstenjima za medije”.

Zanimljivo je da Vojinoviću ministre vrsnjačko nasilje interesuje samo Vas i samo onda kada se ono desi, pa ste primorani da nesto kažete o istom i obećate radiklane promjene za koje i sami znate da se neće desiti (ali ih ipak obećavate) jer znate da obećanja ništa ne koštaju a lijepo zvuče.

No, vratimo se kutijama za vršnjačko nasilje i odbijanju većine direktora da iste postave u školama, jer je za to potrebna saglasnost od Ministartva prosvjete. Iako smo se nadali da ćemo u saradnji sa direktorima škola postaviti kutije za vršnjacko nasilje, to se nije desilo.

Nažalost, ni nakon više od mjesec dana, ovu saglasnost od Ministarva prosvjete nismo dobili. Odmah sam shvatio da postoji veliki broj osoba koje precjenjuju svoje znanje i sposobnosti, uvjereni da su kompetentni u oblasti u kojoj su zapravo totalni laici, nesposobni da prepoznaju ne samo sopstvene propuste i greške, već i tuđu istinsku želju i namjeru.

Naglasavam da je postavljanje kutija za prijavu vršnjckog nasilja, dio aktivnosti koji sprovodimo u okviru projekta “Zdravo odrastanje – dar za cijeli život” koji je podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja i da to nije nas lični hir, već dio programa koji je podržao drugi nadležni organ vlasti. Ali džabe…

Ne živimo u zabludi da će postavljanje ovih kutija u osnovnim i srednjim školama riješiti vršnjačko nasilje ili ga drastično smanjiti, ali vjerujemo da postavljanjem istih dajemo mogućnost učenicima da se anonimno obrate školskoj upravi i potencijalno spriječimo neko buduće nasilje u školama.

U isčekivanju saglasnosti, moramo pomenuti da nam je jedan manji broj direktora iz srednjih škola u Beranama, koji su shvatili suštinu i poruku kutija koje smo planirali da postavimo, dozvolili da to uradimo pa im ovom prilikom upućujemo posebnu zahvalnost. Medjutim, bilo je i onih direktora koji su nam to dozvolili pa se naknadno predomislili (plašeći se “nečega”) pa su kutiju “brze bolje” izlijepili trakom i papirima da se ne vidi čemu služi i za koga je namijenjena, što nas je posebno razočaralo.

Uzimajući u obzir navedeno, ne mogu a da se ne pitam u čemu je problem? Zašto direktori ne mogu i ne smiju da donose neke odluke samostalno (po slobodnoj procjeni) već su uslovljeni i centralizovani iz Podgorice? Ali ne za sve, već samo za ono sto njima odgovara ili ne odgovara, što je veoma zanimljivo. Ali i o tome ćemo naknadno i natenane. Po imenu i prezimenu…

Slobodan Tomasević
Izvršni direktor
NVO Centar kreativnih vještina