Prema istraživanjima nase organizacije, broj sportskih kladionica na prostoru opstine Berane je preko 30, dok je broj registrovanih kockarnica (oko 20) a broj onih koji se bave kockanjem (ali nisu prijavljeni kod nadležnih organa) krece se izmedju 10 i 15 (obicno zatvorenog tipa).
Kocka je jedan vid zabave, odnosno igra. Rizik od dobitka i gubitka dovodi do oslobađanja adrenalina i samim tim uzbuđenja. Nije svaka kocka i svaka igra zavisnost, i ne vodi u zavisnost, ali veoma je važan podatak da otprilike 20% onih koji su se zainteresovali više za neku kocku, odnosno igru, preraste u zavisnost, odnosno stvara se zavisnost od kockanja.
Kao i kod odraslih, problematično kockanje kod adolescenata često je povezano sa visokom stopom pušenja duvana, pijenje alkohola i upotrebu drugih psihoaktivnih supstanci, nelegalne društvene aktivnosti, slab uspjeh u školi, izostanci, depresija i duboko osećanje nesreće, pokušaj samoubistva i sl.
Problematični (patološki) kockar ne može odoljeti kockanju bez obzira na to da li gubi ili dobija. Ako gubi, kocka se da bi vratio izgubljeno, a, ako dobija, kocka se i dalje, uvjeren da ima sreće. Na kockanje troši sve više vremena i novca, gubi zanimanje za druge aktivnosti, počinje lagati o svome kockanju, zanemaruje obaveze u skoli.
Faze kroz koje proleze kockari
Cesto se desava, da vecinu mladih (posluži „pocetnicka sreca“) pa na kladionici ostvare dobitak od nekoliko stotina evra, pa preko noci (takvi) postaju „strucnjaci“ za ovu oblast. Odjednom, drugi vrsnjaci traže savjet i misljenje od takvih drugara, beleze i kopiraju njihove prognoze. Medjutim, koliko zaista traje slava stecena na pomenuti nacin?
Pomisao na lak i brz novac, vecinu mladih privlaci ka igrama na sreću, ali pravi problemi nastaju tek kasnije, kada strast u potpunosti ovlada njima. Jednostavno, kockanje se tada doživljava kao veliko uzbuđenje, fantastična sreća, nešto što se ne može porediti sa bilo čime sličnim. Medjutim, to traje kratko, jer ubrzo krecu gubici a sa njima mogu nastupiti i kosmari koji se mogu tragicno zavrsiti.
Kako se postaje zavisnik od kockanja? Polako, ali sigurno. Kao i kod narkomanije, kada se sa „lakih" prelazi na teške droge, tako se i kod kockanja, najpre, počne sa lozovima i tombolom, zatim se prelazi na klađenje, a ubrzo i na rulet. Suština je u tome da igrač želi da što više skrati period neizvjesnosti, da što pre dođe do rezultata, a oni su, po pravilu, poražavajući. Tada počinje proces „vađenja", pa cijela priča krene u krug. Sve do potpune propasti.
Možda za kockara novac nije prioritetni cilj, ali se bez njega ne može igrati. Najpre se troši svoj novac, zatim se prodaju stvari iz kuće, sledi pozajmljivanje od prijatelja i rodbine, da bi naposletku mnogi zakoračili u svijet kriminala, pronevjere i krađe. Nažalost, ni kada presuše izvori finansiranja igra se ne prekida, jer tada, po pravilu, priskaču u pomoć „prijatelji". Riječ je o osobama koji podstiču kockara da nastavi, navodno ga razumeju i ohrabruju, a zapravo žive od zelenašenja, davanja novca sa velikom kamatom.
Malo se kada ova pozajmica pokaže promašenom investicijom, jer su pozajmljivači dobro upoznati sa materijalnim stanjem njegove porodice, a veliki dugovi se, po pravilu, vraćaju prodajom nepokretnosti, kuća ili stanova. I to je upravo trenutak kada članovi porodice konačno shvate da su suočeni sa problemom koji ne mogu sami da riješe.
Svi dobijaju, jedan gubi sve
Kada porodica vrati dug, zavisnik, po pravilu, obeća da se više neće kockati. Nažalost, s obzirom na to da je već uveliko zavisan od ovog poroka, ubrzo nastavlja, a porodica tek tada shvata da nije reč o prekršenom obećanju, već o nesposobnosti da se sa tim prekine. Tada i počinju da se za pomoć obraćaju na sve strane a da li je nalaze, veoma je upitno.
Nekontrolisano kockanje je mnogo više od strasti ili poroka, to je svojevrsna bolest zavisnosti. Ipak, pošto na takvim bolesnicima zarađuju mnogi, pa i država, o ovom poremećaju se najčešće ne govori.
Nažalost, država i društvo se prema ovom poroku najčešće odnose kao prema ličnom problemu, iako su posledice slične onima koje prouzrokuju alkoholizam ili narkomanija. Doduše, Zakonom o igrama na sreću je definisano šta je kocka, doneti su i propisi koji regulišu minimalnu udaljenost kockarnice od osnovnih i srednjih škola, usvojene su i zabrane kada je riječ o maloljetnicima, ali se dalje od toga nije išlo.
Nije ni čudno, s obzirom na to da je svuda u svijetu kocka veliki biznis u kojoj mnogi vide ogromnu korist. Počev od zelenaša i vlasnika kockarnica, raznih organizatora igara na sreću, pa sve do same države. Očigledno, riječ je o poroku u kome svi dobijaju, a samo jedan gubi, pa je i to, verovatno, razlog zašto se o ovoj bolesti toliko ćuti.
Država prihodovala preko devet miliona evra od igara na srecu
Prema Izvještaju o radu Uprave za igre na sreću, koji je priredilo Ministarstvo finansija, država je u 2015. godini prihodovala 9.297.607,77 eura po osnovu koncesionih naknada, što je 12,35 odsto više nego u 2014.godini.
Najveći rast prihoda u odnosu na prethodnu (2014.godinu) i to od 110,54 odsto zabilježen je kod priređivanja igara na sreću putem interneta i drugih telekomunikacionih sredstava, navedeno je u pomnutom Izvještaju.
Prema saznanjima do kojih je dosla nasa organizacija, od gore pomenutih devet miliona evra, preko 1.000.000 evra je prihodovano sa prostora opstine Berane, sto je impozantna cifra u odnosu na broj nezaposlenih i los zivotni standard nasih sugradjana.