Medjutim, pozitivan primjer u primjeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama, svakako predstavlja Opstina Berane (barem sto se tice nase organizacije). Samo u poslednjih godinu dana, nasa organizacija je Opstini Berane uputila preko 100 zahtjeva za pristup informacijama i na (skoro) svaki zahtjev odgovoreno nam je pozitivno i u roku.

Prema istraživanjima NVO „Centar kreativnih vjestina“, Opstina Berane je jedina opstina u Crnoj Gori koja na svojoj zvanicnoj internet stranici, ima objavljene Vodice za slobodan pristup informacijama (i to za sve organizacione jedinice posebno) cime se bas ne može pohvaliti i vecina opstina u regionu.

Jedan od najcescih nacina na koji je nasa organizacija zahtjevala uvid u tražene podatke, jeste putem prepisivanja i skeniranjem informacija ili tako sto smo tražili da nam informacije proslijede putem maila. U tom smislu, izuzetno korektan i profesionalan odnos pokazala je Služba predsjednika, Služba Skupstine i Centar za kulturu.

Ono sto je sporno u slucaju Opstine Berane i primjene pomenutog Zakona, jeste pravilo proaktivnog objavljivanja informacija (odnosno da lokalna uprava veoma rijetko objavljuje informacije, koje mogu biti veoma vazne u smislu njihovog rada i načina funkcionisanja).

Primjera radi, ukoliko bi Opstina (ubuduce) cesce objavljivala informacije koje se odnose na Ugovore, Odluke, plate javnih funkcionera i sl. na taj nacin bi se olakšao njihov rad, jer objavljivanje takvih informacija znači smanjivanje broja zahtjeva za slobodan pristup informacijama a ujedno bi znacio odgovorniji i transparentniji rad lokalne uprave.

Za razliku od Opstine Berane, cinjenica da neki od obveznika Zakona o slobodnom pristupu informacijama, odbijaju da dostave informacije (primjera radi Opsta Bolnica Berane) budi sumnju da postoji ozbiljan razlog zbog kojeg se ide u svjesno kršenje ovog Zakona, odnosno procjena da će neko u tom organu imati više štete ako se podaci objave nego ako se Zakon prekši.